Iako se izvana čini da Mac Mini uopće nije obnovljen, iznutra smo vidjeli promjene u njegovom hardveru integracija nove generacije Intelovih procesora, novi RAM i druge male promjene u rasporedu njegovih komponenata.
Sve bi ovo trebalo ukazivati na bolje opće performanse opreme u odnosu na prethodnu generaciju, što bi bilo logično, međutim to nije u potpunosti ispunjeno, iako su performanse u jednoj procesorskoj jezgri veće u odnosu na prethodnu, performanse općenito višejezgreno je palo u odnosu na Mac mini s kraja 2012. sa četverojezgarnim procesorima s arhitekturom Ivy Bridge, budući da se sjećamo da su ovi novi Mac mini mogu ugraditi samo Haswellove dvojezgrene procesore.
Za razliku od jednojezgrenih performansi, višejezgrene performanse su značajno smanjene. Najsnažniji model u mogućim konfiguracijama Mac Mini-a u odnosu na verziju iz 2012. godine, zabilježio je rast svojih performansi za 7%, ali s druge strane ako uporedimo najbolji dual-core trenutnog Mac mini-a sa četverojezgrenim i7 Ivy Bridge krajem 2012. godine smanjio je svoje performanse u poređenju sa oko 70% do 80%.
Možda je ovo povezano sa Haswellovim dvojezgrenim procesorima koji se koriste po defaultu konektor za povezivanje matične ploče sa procesorom dok četverojezgreni procesori iste generacije Haswell koriste različite priključke. To bi natjeralo Apple da redizajnira i prilagodi dvije različite vrste matičnih ploča za različite Mac mini modele, suprotno onome što se događalo sa prethodnim generacijama gdje je cijela linija koristila istu matičnu ploču.
To je moglo biti izvedeno, ali sigurno i troškovi proizvodnje bi se povećali tako što imaju dvije različite linije s čim konačna cijena više ne bi bila toliko atraktivna.